Marketing na internetu nekad i sad

Rekoše mi neki mladi ljudi na Instagramu da žele da znaju kako je nekada izgledalo kreiranje sadržaja za online nastup.

Kad kažem mladi ljudi, ne znači da sam ja toliko stara (khm-khm), samo sam im pomenula da sam već skoro deset godina u digitalnom marketingu. Za deset godina se mnooogo toga promenilo. Zato sam odlučila da ovoj temi posvetim nekoliko tekstova.

 Za početak: nešto što se u marketingu nije promenilo, bez obzira na to da li je online ili offline, a to je:

Pravila ne postoje.

Nema garancije da ćeš ti u poslu uspeti, a da onaj Pera iz poslednje klupe neće. I ko ti kaže da nećete biti poslovni partneri? Sve što se za ljude kreira podložno je promeni i ume da iznenadi.

Međutim, da ne bih sada zvučala kao Starac Fočo od stotinu ljeta, preći ću na konkretnu priču,

Prvi kurs koji sam završila zvao se ovako:

Kurs za marketing na internetu

Ha-ha-ha! Smešno? Neko će sada reći: “Kako to misliš ‘marketing na internetu’? Šta je to podrazumevalo?”

Skoro sve.

Za petnaestak časova prošli smo kroz lekcije koje su se se danas pretvorile u ozbiljne oblasti rada i izučavanja.

Dakle: kopirajting, društvene mreže, plaćeno oglašavanje, SEO (u skraćenoj verziji već tada) i mislim da je tu bio urednički deo WordPress-a i Joomla (oh, Joomla!). Inače, kad kažem društvene mreže u to vreme, mislim pre svega na Facebook. Twitter je takođe bio zastupljen, ali ne u tolikoj meri i nije postojala mogućnost plaćenog oglašavanja.

Zamislite da sada neko počne da uči sve oblasti koje sam pomenula! Koliko vremena bi mu trebalo? Godinu dana? Dve godine? Teško je proceniti, a i nemoguće je da se jedna osoba bavi svim oblastima podjednako dobro.

Uglavnom, u to vreme bilo je moguće proći kroz sve navedeno. Ovo iskustvo značilo mi je mnogo. Shvatila sam suštinu digotalnog marketinga i kako sve funkcioniše.

Ne mogu sada da sudim o tome da li je prvi kurs koji sam završila bio dobar ili loš. Bio je prava retkost u Srbiji u to vreme.

Kako sam se snalazila u tom novom svetu? Lepo.

Iako se nekima činilo da sam se u potpunosti prekvalifikovala i krenula drugim poslovnim putem, nije tako. Samo sam znanje stečeno na fakultetu i svoju kreativnost “prepakovala”da pronađem posao. Ništa čudno nisam videla u tome što umesto da držim časove srpskog jezika, pišem za klijente i kreiram kampanje.

Još tada sam tvrdila da kopirajtingom i kreiranjem sadržaja treba da se bave filolozi. Posebno zbog toga što za njih, odnosno nas, posla ima sve manje u školama.
Ali nisam uspevala da kolegama to i objasnim. Jednom sam probala da pomognem i dobila sam komentar: “Čekaj, ti dakle manipulišeš ljudskim razumom tako što pišeš tekstove koji prodaju proizvode?”

Hmmm – DA! Šta je u tome loše?
Da radim u prodavnici, moj posao bio bi da govorim nešto u svrhu prodaje, zar ne?

Imam i jednu zanimljivu pričicu o marketingu na internetu iz tog doba.

Bili smo na nekoj slavi i razgovarali o poslu, a ja sam u to vreme tražila posao. Tu je bio vlasnik jedne prilično uspešne firme. Pitao me je šta sam po zanimanju. Rekla sam da sam profesor srpskog, ali da sada učim marketing na internetu i želim da se bavim time.

Pogledao me je čudno i shvatila sam da ne shvata.

Posle godinu dana, ista slava, isti čovek. Ja već uveliko radim u Krojačevoj školi, a on me pita: “Je li, znaš li nekoga ko može da mi radi oglašavanje na internetu za firmu?” Znam – sebe. I radila sam za njega neko vreme.

Hoću da kažem, ako ste počeli nešto da učite i verujete u to, samo nastavite. Vremenom ćete doći do onih kojima je baš to potrebno.

U nekom od narednih tekstova pisaću na koji način sam sticala znanje i iskustvo. Do tada – pogledajte prethodne priče Slovaca – mislim da su zanimljive!

Piše: Milena