Timski rad je za sujetu neizdrživ

U jednom od prethodnih tekstova zaključilla sam da je blokada u pisanju uglavnom izgovor za gubljenje vremena. Može se savladati redovnim pisanjem. Vreme je da pomenem blokadu u čitanju.

Zar i to postoji?

Postoji, naravno. Ali ovde se ne radi o nemogućnosti čitanja knjiga ili tekstova.

Reč je o problemu da neko pročita svoj tekst. Javno, glasno i jasno.

I da se razumemo – ovde se radi o pojedincima koji žele da pisanje pre svega bude veliki deo njihovog posla. O onima koji žele da postanu kopirajteri.

Možda je malo neprijatno kada prvi put neko glasno pročita rečenicu koja je smišljana satima. Nekada su u pitanu i emocije onoga ko piše. Međutim, ovo je jedan od važnih koraka na putu jednog kopirajtera.

Na kursu za kopirajtere pisali smo i kada nam se naizgled ne piše. Zatim smo počeli da pokazujemo i tekstove kojima lično nismo zadovoljni.
To su bili domaći zadaci, a Slavoljub Stanković bio je pravi učitelj pa smo zadatke pokazivali ma kakvi da su. Ispostavljalo se da u stvari ti tekstovi kojima mi sami nismo bili zadovoljni i nisu tako loši.

Neke rečenice zvuče potpuno drugačije kada ih slušate iz drugog ugla. Kada ih neko pročita na drugačiji način.

Veoma je važno da čujete tuđa mišljenja. Da razmotrite nešto iz ugla ciljne grupe ili konkurencije. Još je važnije da saslušate i prihvatite savete onog ko se kopirajtingom bavi duže od vas.

Bilo je situacija kada je nešto zaista zvučalo smešno. Bilo je potpuno promašenih tema. I nekih rasprava uz objašnjavanje šta je pisac hteo da kaže, a uspeo nije. Sve je to neverovatno korisno kada neko voli i želi da piše.

Sećam se da jednim zadatkom koji sam uradila nisam bila zadovoljna. Čini mi se da se radilo o oglasu za životno osiguranje. Dvoumila  sam se da li da ga pošaljem Slavoljubu jer sam napisala nešto na brzinu i sama nisam znala kako zvuči.

Kad sam došla na čas, unapred sam rekla da nisam imala mnogo vremena da razmislim o zadatku. Međutim, kada je moj tekst pročitan, zaista nije zvučao loše. Sve u oglasu bilo je jasno i sasvim dovoljno. Zaključila sam da od sada uvek treba da pišem kada nemam vremena. A vremena uvek i nemam. 🙂

Uglavnom, timski rad je jako važan za svaku profesiju. Posebno za poslove koji podrazumevaju kreativnost i razvijanje ideja.

Kontrolisanje sujete ili težnja da se ona eliminiše treba da bude važan deo profesionalnog razvoja u kreativnoj industriji. Velike marketinške ideje nisu stvorili pojednici. Treba mnogo razgovora, konsultacija i rasprava da bi nešto bilo senzacionalno.

Razumete šta sam htela da kažem.

Na primer, u Krojačevoj školi, gde inače radim, ništa ne bi funkcionisalo dobro kada bi svako mislio da je u pravu i da najbolje radi.

Tako može da bude u svakoj firmi, da svi budu tim. Čini mi se da su nagrade u takvim kolektivima pravednije i vrednije.

U svakom slučaju, važno je da znate da je moguće sujetu držati pod kontrolom. I neverovatno je korisno. Usudite se da pokušate. Videćete da će se i drugi oko vas u timu promeniti.

 

Piše: Milena